Došlo je i to vreme u godini kada svuda oko nas sijaju reklame, puštaju se božićni filmovi, a društvene mreže su pune slika nasmejanih porodica. Toplina doma, bogata trpeza i novogodišnja dekoracija postaju imperativ u narativu i slici o tome kako treba provesti predstojeće praznike.
Međutim, u psihoterapijskoj sobi realnost za mnoge ljude izgleda sasvim drugačije. Umesto idile, praznici često donose tenziju, konflikte, povređena osećanja i emocionalnu iscrpljenost.
I ne samo na psihoterapiji – tenziji i stresu tokom porodičnih okupljanja svedočimo i kroz naizgled duhovite postove na društvenim mrežama sa kojima se, sudeći po komentarima i broju lajkova, veliki broj ljudi poistovećuje i deli svoja slična iskustva.
To me često navodi da se zapitam: da li je vreme praznika zaista i vreme prave porodične idile i mira?
Nerealna očekivanja i pritisak „savršene porodice“
Jedan od glavnih razloga prazničnog haosa jeste pritisak da praznici moraju biti savršeni. Očekuje se da se svi slažu, da nema konflikata i da se oprosti „zarad mira u kući“.
Ta očekivanja su često nerealna i neusklađena sa stvarnim odnosima u porodici. Kada realnost ne ispuni idealizovanu sliku, razočaranje se brzo pretvara u ljutnju ili povlačenje.
U porodičnoj psihoterapiji često se susrećemo sa pitanjem:
„Zašto baš sada moramo da se svađamo?“
Odgovor je jednostavan, ali ne i lak: zato što praznici donose emocionalnu bliskost koju porodica možda nema kapacitet da izdrži.
Praznici kao „pojačalo“ nerešenih porodičnih konflikata
Ako se pitamo zašto baš sada dolazi do svađa i sukoba, važno je da znamo da oni zapravo nisu došli iznenada. Praznici ne stvaraju probleme – oni ih pojačavaju. Sve ono što tokom godine potiskujemo, izbegavamo ili držimo pod kontrolom, tokom praznika izlazi na površinu.
Za osobe koje dolaze iz porodica sa nerešenim konfliktima, dovoljna je jedna rečenica za stolom, pogled, komentar o prošlosti ili „bezazlena šala“ da pokrene lavinu starih rana.
Posebno su česti konflikti između:
- roditelja i odrasle dece
- braće i sestara
- snaja/zetova i roditelja partnera
Uloge u porodici koje se ne menjaju
Kada se neki nerazrešeni porodični konflikt ponovo aktivira, porodični sistem reaguje po ustaljenim obrascima i često nesvesno vraća svakog člana u njegovu staru ulogu.
Bez obzira na to koliko imamo godina, u porodičnom sistemu često ostajemo zarobljeni u ulogama kao što su:
- „odgovorno dete“ ili „beli vitez“
- „crna ovca“
- „onaj koji sve trpi“
- „onaj koji uvek kritikuje“
Tokom praznika, kada se porodica okupi, te uloge se automatski aktiviraju. Odrasla osoba sa uspešnom karijerom može se za svega nekoliko sati ponovo osećati kao nemoćno dete.
Ovo iskustvo je zbunjujuće i frustrirajuće, ali potpuno razumljivo iz ugla porodične dinamike. Rad sa porodičnim psihoterapeutom pomaže da se ove uloge prepoznaju i postepeno menjaju.
Granice koje ne postoje (ili se ne poštuju)
Granice su tema koju je nemoguće zaobići u psihoterapiji tokom prazničnog perioda. Ono što nas često vraća u stare porodične uloge, bez obzira na to koliko smo se odvojili od primarne porodice, jeste brisanje ličnih granica, osećaj krivice zbog njihovog postavljanja i strah od nepripadanja porodici.
Komentari o privatnom životu, vaspitanju dece, telesnom izgledu ili životnim izborima često se pravdaju rečenicom:
„Ma to je porodica, možemo sve da kažemo.“
U realnosti, upravo nedostatak zdravih granica dovodi do emocionalnog haosa. Za one koji dolaze iz porodica u kojima granice nisu postojale, praznici mogu aktivirati snažna osećanja nepravde, ljutnje, tuge, krivice i besa.
Dešava se i da se još pre samog okupljanja, ponekad i mesec dana ranije, jave anksioznost, bezvoljnost i iscrpljenost, a da nam nije jasno zašto. Razlog, naravno, postoji – telo pamti i upozorava, pripremajući nas za nemir i haos koji već poznajemo, bez obzira na nadu da će „ove godine možda biti drugačije“.
Da li je moguće imati mirnije porodične praznike?
Da – ali ne kroz potiskivanje problema. Pravi mir dolazi kroz razumevanje i promenu.
Idealno bi bilo da cela porodica čuje taj poziv na promenu, ali to se retko dešava. Ipak, postoje načini da pojedinac sebi olakša ovaj period.
Ako se zagledate u sebe, možete otkriti šta je to što vi možete da uradite kako biste sebi obezbedili mirnije praznike.
- Izađite iz svoje dečje uloge
Podsetite sebe na to ko ste danas. Ne „pecajte se“ na komentare i duhovite dosetke o vašem prošlom životu. Vaša promena reakcije će zbuniti okolinu i vremenom će odustati od starih obrazaca. - Ne očekujte da se drugi promene
Možete da kontrolišete samo sebe, svoje emocije i ponašanje. Nije vaš zadatak da sada popravljate druge ili da im objašnjavate kako bi svima bilo bolje. Sve ono što ste poneli sa psihoterapije koristite kao svoj resurs da lakše preživite susret više generacija i poznatih porodičnih dinamika. - Prihvatite realnost
U vašoj porodici možda neće biti idilične atmosfere tokom praznika, bez obzira na to što reklame govore da bi trebalo. Što pre prihvatimo da nas tih nekoliko dana provedenih zajedno ništa suštinski neće ugroziti, lakše ćemo se nositi sa različitim stavovima i mišljenjima. Ponekad je to nespretan način na koji porodica izražava brigu ili ljubav a na nama je da pokušamo da uvažimo i tu perspektivu, možda ne mogu bolje ili drugačije.
Ako sve ovo ne možete sami i ako se pre ili posle porodičnih okupljanja osećate:
- iscrpljeno
- anksiozno
- besno
- krivo
- tužno
to je jasan signal da vam je potrebna podrška.
Psihoterapija nije znak slabosti, već odgovornosti prema sebi i svojim odnosima. Rad sa porodičnim psihoterapeutom može pomoći da:
- naučite kako da se emocionalno zaštitite
- razumete zašto vas određeni član porodice toliko pogađa
- prekinete ciklus ponavljajućih konflikata
- donesete svesne odluke o porodičnim odnosima
Ponekad to znači i prihvatanje da porodica nikada neće biti idealna – ali može biti dovoljno dobra.