Emocionalno fokusiranu terapiju razvila je psiholog dr Sju Džonson u Kanadi 1980-ih godina i ovo jedan od pristupa koji se široko koristi u savetovanju parova, pojedinaca i porodica. Posmatra emocije kao ključne u formiranju slike o sebi, u procesu formiranja odnosa, međusobne zavisnosti i intimnosti.
Emocionalno fokusirana terapija za parove (EFT) se oslanja na koncepte teorije privrženosti i usmerena je na stvaranje i jačanje emocionalnih veza između partnera, sa ciljem da se intimni odnosi učine sigurnijim, bliskim i povezanim. Poruka EFT-a je: prepoznajte i priznajte da ste emocionalno vezani i da zavisite od svog partnera na način na koji dete zavisi od roditelja koji ga hrani, teši i štiti.
Većina svađa između partnera zapravo je protest protiv emocionalne razdvojenosti, onda kada se više ne osećaju emocionalno sigurnim jedno sa drugim. Sukob u intimnim odnosima uzrokovan je strahom pojedinca da će biti napušten, što dovodi do osećanja nesigurnosti i nepoverenja u njihovoj vezi..
Gubitak povezanosti sa voljenom osobom ugrožava naše osećanje sigurnosti i pali naš alarm u centru za strah. Tada se aktiviraju strategije prevazilaženja straha od gubitka kontrole:
- postajemo zahtevni i emocionalno “lepljivi”, stalno tražimo kontakt partnera i njegovu blizinu.
- povlačimo se i razdvajamo od partnera u pokušaju da sami sebe utešimo i zaštitimo.
- Ljutnja, kritike i zahtevi su poziv da se partner vrati u odnos i da se ponovi uspostavi emocionalna sigurnost. Na taj način, pokreće se ciklus negativnih obrazaca interakcije i nerazumevanja.
Ključne faze u emocionalno fokusiranoj terapiji parova
U radu sa parovima postoje tri koraka, odnosno faze. Prvi korak psihoterapije vodi do smanjenja negativnih ciklusa interakcija para – faza deeskalacije. Psihoterapeut pomaže paru da uoči i razume šta se dešava u njihovoj vezi, kroz obrasce ponašanja koji ih uvode u začarani krug iz kojeg ne mogu da izađu svesno.
U fazi deeskalacije identifikuju se: ključni problemi parova, negativni obrasci interakcije, strahovi i negativne emocije a, problemi se formulišu kao nezadovoljene emocionalne potrebe, kao što su dostupnost, responzivnost i emocionalna uključenost partnera.
Sledeća faza je promena obrazaca interakcije, pri čemu terapeut pomaže partnerima da razgovaraju o svojim strahovima u vezi, koristeći jezik koji ne odguruje drugog. Par uči kako da se okrenu jedno prema drugom i razgovaraju o svojim potrebama i postaju otvoreniji i odgovorniji jedni prema drugima.
U ovoj fazi terapeut identifikuje stil privrženosti i emocionalne potrebe svakog pojedinca, a par uči da izrazi prihvatanje i saosećanje prema potrebama drugog ali, i kako da svaki od partnera izrazi svoje potrebe.
Konsolidacija je treća faza EFT-a, u kojoj terapeut pomaže klijentima da uvide kako su ušli u negativne obrasce i ukazuje na to kako su uspeli da promene te obrasce. Upućuje ih na njihove snage, i kontrolu stavlja u njihove ruke.
U ovoj fazi parovi uče da na nove načine komuniciraju o starim problemima i kako da koriste veštine stečene tokom terapije u rešavanju tih i potencijalnih problema u budućnosti. Cilj emocionalno fokusirane terapije je proširivanje emocionalnih odgovora parova, kreiranje novog ciklusa interakcija i stvaranje sigurne afektivne vezanosti – sigurne baze.
Kada je vreme za partnersku psihoterapiju
Za uspešnu psihoterapiju parova važna je motivacija partnera za korenitom promenom, volja i kapacitet da sagledaju svoj doprinos u partnerskom odnosu i sposobnost za prihvatanjem promena u sopstvenom načinu reagovanja na potrebe partnera i komuniciranja svojih potreba.
Promene se ne dešavaju preko noći, u zavisnosti od teme, izazova i problema sa kojima par dođe na psihoterapiju, trajanje same psihoterapije se može razlikovati i ponekad zahtevati dugotrajan proces. Dopustite da se vaš partnerski odnos polako adaptira na promene, strpljenje je važan faktor, kao što je važan faktor i faza u kojoj partneri odluče da dođu na savetovanje ili partnersku psihoterapiju.
Najčešće par dolazi na psihoterapiju u fazi velikih promena, koje donose mnogo novih zadataka za par kao što su početak zajedničkog života, kada postaju roditelji ili promena karijera, posla jednog od partnera…
Savet je da psihoterapija ili savetovanje uvek bude prvi izbor kao preventiva! Preventiva je važna jer tada motivacija na najvišem nivou, par još nije iscrpljen od dugotrajnih i besmislenih rasprava koje uvek isto počinju, uvek se isto završe i na kraju je rezultat samo nezadovoljstvo.
Potražiti pomoć stručnog lica nije vaša slabost, već vaša snaga da preduzmete korak dalje i upustite se u emocionalni rizik koji promena zahteva.